Kapitacija predstavlja mehanizam plaćanja gde lekar ili zdravstvena ustanova dobijaju unapred određeni fiksni iznos sredstava za određeni vremenski period (mesečno, tromesečno, godišnje) za svakog pacijenta koji se registrovao kod tog lekara ili zdravstvene ustanove kako bi obezbedila pružanje svih predviđenih zdravstvenih usluga (na primarnom, sekundarnom ili tercijarnom nivou).
Iznos novca koji se obezbeđuje je unapred definisan i ne zavisi od toga koje su usluge u tom vremenskom periodu pružene. Kod ovog načina plaćanja lekar ili zdravstvena ustanova snose značajan rizik, sama zdravstvena ustanova na neki način postaje malo zdravstveno osiguranje. Iznos kapitacije se određuje u odnosu na očekivane troškove pružanja zdravstvene zaštite.
Količina novca u kapitaciji može biti fiksna ili “prilagođena riziku”. Povećana fiksna količina odnosi se najčešće na pol, godine, hronične bolesti i socijalni status.
U našem sistemu primarne zdravstvene zaštite (PZZ) doneta je odluka o postepenom prelasku sa finansiranja samo na osnovu broja zaposlenih i njihovih kolektivnih ugovora na plaćanje prema broju opredeljenih pacijenata prema svakom zaposlenom. Na taj način smanjiće se “uravnilovka” u kojoj oni koji rade primaju isto koliko i oni koji ne rade ili rade manje.